Chorwacki
Dimitrije Popović odavno je najširoj javnosti poznat kao jedan od najvrsnijih, svjetski priznatih slikara s ovih prostora. U posljednje vrijeme, uz kist, sve se više i više služi i perom; zamijećeni su njegovi esejistički, kao i pripovjedni naslovi. U novoj narativnoj avanturi, već sedmoj knjizi koju potpisuje, Dimitrije nas časti zbirkom od četrnaest tematski najrazličitije uokvirenih kratkih proza. Nije teško povući paralelu između njih i autorova umjetničkoga rada: u oba slučaja odlikuje ih zanatska suverenost te sklonost neobičnim, izglobljenim motivima i naracijama, kao i sveprisutan otklon prema nekim teže dohvatljivim sferama – bilo da se radi o nadrealističkim postupcima tretiranim svakodnevnim pojavama i stanjima svijesti ili uvrgavanju transcendenciji. Iako mahom fikcionalnog karaktera, ovaj ansambl izrazito senzibilnih protagonista obogaćen je i dozom autobiografskoga; tomu vjerojatno najbolje svjedoči upravo naslovna proza. Estetski učinak, svakako, ne izostaje.
